Ako krenemo od početka, čovjek čim je kročio na planet počeo ga je opterećivati i prilagođavati sebi. Sav naš tehnički i tehnološki napredak doveo je do narušavanja suživota s prirodom i okolišem koji nas okružuje i koji svakodnevno koristimo. Naravno, sve to je dovelo do toga da nam je planet odgovorio globalnim disbalansom što na poslijetku utječe na kvalitetu našeg života. Temeljna potreba i pravo svakog bića je zdrav i čist okoliš koji nam pruža uvjete za zadovoljavanje potreba i razvoj svih naših potencijala. U želji da se uspostavi ravnoteža između sveukupnog razvoja, njegovog štetnog utjecaja na okoliš i kvalitete života zapravo dovodi do koncepta održivog razvoja koji se kao termin pojavio sredinom 20. stoljeća kao odgovor na probleme zaštite okoliša koje su zahtjevale uključivanje više aspekata djelovanja, pa i nas samih. Do danas postoji preko šezdeset definicija održivog razvoja, ali nekako se najviše koristi ona norveške premijerke Gro Harlem Brundtland (Bruntland, 1987) iz izvještaja komisije UN – a „Naša zajednička budućnost“ koja definira održivi razvoj kao:
Razvoj koji zadovoljava potrebe i aspiracije sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti i potreba budućih generacija.
Održivi razvoj uključuje i objedinjuje tri sastavnice ili tri aspekta koja treba staviti u balans, a to su ekonomski, društveni i okolišni aspekt. To znači da koncept održivog razvoja potiče društveni i gospodarski razvitak isključivo unutar okvira koji okoliš može podnijeti i koji ne narušava njegovu prirodnu ravnotežu. Ključan faktor u svemu tome je obrazovanje. Kako kaže nobelovac i revolucionar Nelson Mandela „Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možemo koristiti da promijenimo svijet“.
Ako ćemo razmišljati u smijeru održivog razvoja, zapravo možemo reći da je obrazovanje najmoćnije oružje koje trebamo koristiti da bi sačuvali naš planet.
Obrazovanje za održivi razvoj i očuvanje okoliša dio je cjeloživotnog obrazovanja koje treba započeti od ranog djetinjstva. Konvencija o pravima djeteta, između ostalog, zalaže se da se odgoj i obrazovanje djeteta usmjeri prema razvijanju osjećaja za zaštitu prirodnog okoliša (čl. 29. Konvencije o pravima djeteta, 1989.).
O važnosti odgoja i obrazovanja za održivi razvoj govori i činjenica da su Ujedinjeni narodi razdoblje od 2005. do 2014. godine proglasili desetljećem obrazovanja za održivi razvoj. Cilj je omogućavanje pristupa kvalitetnom obrazovanju, usvajanju znanja, kompetencija i vrijednosti za održivu budućnost. Sjednica Opće skupštine UN–a u New Yorku 2015. donosi Agendu 2030., dokument koji obuhvaća univerzalni, transformirajući i integrirani program koji najavljuje povijesnu prekretnicu za naš svijet pod motom „Transformirmirajmo naš svijet“. Ovom Agendom usvojeno je 17 globalnih ciljeva održivog razvoja s ciljem da čovjeka, planet i opći napredak dovede u balans. Europska Unija je s obzirom na globalne izazove postavila visoku letvicu. Krajem 2019. u Brusselsu, Europska komisija donosi Europski zeleni plan kao novu strategiju rasta u kojem se EU nastoji preobraziti u pravedno, prosperitetno i obrazovano društvo s modernim i učinkovitim gospodarstvom koje uvažava okoliš i sve njegove faktore. Europski zeleni plan sastavni je dio strategije Komisije za provedbu Programa Ujedinjenih naroda do 2030. i ciljeva održivog razvoja.
edukatorica Ana Rosandić
