
Ciljevi održivog razvoja kroz Konvenciju UN-a o pravima djeteta
Konvencija o pravima djece je međunarodni ugovor kojim se uspostavljaju prava djece i adolescenata širom svijeta. Usvojila ju je Generalna skupština UN-a 20. studenog 1989.
Sastoji se od 54 članaka koji sadrže građanska, politička, zdravstvena, obrazovna, ekonomska, socijalna i kulturna prava svih maloljetnika, uz mjere koje države moraju usvojiti kako bi osigurale da djeca mogu uživati u tim pravima. Konvencija UN-a o pravima djeteta pruža mehanizam kontrole rada država koje države moraju predstaviti odboru UN-a za prava djeteta kroz periodična izvješća o provedbi dječjih prava na svom teritoriju. Konvencija UN-a o pravima djeteta je ugovor o pravima djeteta kojeg je ratificiralo najviše država na svijetu. Države su na taj način na sebe preuzele sve pravne obaveze koje su iz njega proizašle.
Konvencija UN-a o pravima djeteta tvrdi da djeca imaju pravo da se njihov glas čuje u svim stvarima koje se tiču njihovih života. Najveće formalno priznavanje dječje perspektive nalazi se upravo u ovom dokumentu i definirano je kroz tzv. participativnu skupinu prava (čl.12, čl.13, čl.14, čl.15, čl.31, čl.40 Konvencije UN-a o pravima djeteta).

Kakvi su nam odgoj i obrazovanje potrebni za održivo društvo?
14 ključnih pojmova koje treba uključiti u odgojno-obrazovne programe na svim razinama, a koji su definirani Desetljećem odgoja i obrazovanja za održiv razvoj su:
- kritičko mišljenje
- razumijevanje i sustavno promišljanje složene stvarnosti koja nas okružuje
- promišljanje okrenuto budućnosti
- planiranje i upravljanje promjenama
- interdisciplinarnost i povezanost
- prilagodba stečenih iskustava različitim kontekstima konkretne stvarnosti
- donošenje odluka
- sposobnost suočavanja s problemima i odgovorno djelovanje na lokalnoj i globalnoj razini
- humane vrijednosti
- sposobnost da se djeluje uz poštivanje drugoga
- prepoznavanje dionika i njihovih interesa
- sposobnost da se na demokratski način sudjeluje u donošenju odluka, dogovora i konsenzusa.
Izvješće UNESCO (2008.)

Polazišta za kreiranje odgoja usmjerenog ka održivom društvu:
1. Dijete je nositelj prava, aktivni sudionik i ima doprinos u društvu, u sadašnjosti i budućnosti, ono nije nevidljivo i nevažno. U odgoju i obrazovanju za održiv razvoj, dječje perspektive i značenja treba slušati, uzeti u obzir i oblikovati sadržaj i pristupe učenja u skladu s njima.
2. Odgoj i obrazovanje za održivost u djetinjstvu je više od odgoja i obrazovanja za okoliš. To nije boravak djece na otvorenim prostorima, otkrivanja ljepote prirode i govorenja o prirodnom okolišu. Odgoj i obrazovanje za održivost mora uključivati mogućnosti uključivanja djece u kritički dijalog o održivosti, u konkretne akcije u korist okoliša sa ciljem učenja suosjećanja i poštivanja razlika, jednakosti i pravednosti, povezanosti na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou.
3. Ključno pitanje koje pridonosi održivosti je raznolikost. U globaliziranom svijetu, različite nacionalnosti i etniciteti žive jedni uz druge – treba ih stoga učiti poštovati i cijeniti. Poštivanje raznolikosti, učenje o demokratskim vrijednostima treba započeti još u obitelji preko roditelja, članova zajednice i programa ranog djetinjstva.

4. Održiv razvoj zahtijeva od ljudi da budu u stanju razmišljati kritički, a ne da ‘uzimaju stvari zdravo za gotovo’, zahtijeva traženje kreativnih rješenja i alternative za neodržive navike i običaje.
Ciljevi održivog razvoja su pozicionirani u okviru Konvencije UN-a o pravima djeteta. Konvencija UN-a o pravima djeteta sugerira kako su sloboda izražavanja i pravo na saslušanje aspekti koje treba imati na umu kako bismo zajamčili puno sudjelovanje djece i mladih. To su dva osnovna načela na kojima se temelji svaki prijedlog vezan za Globalne ciljeve održivog razvoja: davanje pažnje pogledima djece i mladih na svijet, kao jedino moguće polazište za izgradnju novih svjetova, budućnosti.
Za djecu su relevantni svi Globalni ciljevi. Djeca imaju pravo izravno sudjelovati u ostvarivanju Globalnih ciljeva danas imajući u vidu važnost njihove pripreme tijekom odrastanja, za preuzimanje složenijih odgovornosti. Zapamtimo današnji osmogodišnjaci bit će punoljetni 2030. godine.
Napisala: edukatorica gđa. Sanje Škorić
